Smeštena usred neravnih pustinjskih kanjona i planina na jugozapadu Jordana, Petra je nekada, između 400. p.n.e. i 106. godine nove ere, bila uspešan trgovački centar i prestonica Nabatejskog carstva.
Petra je do početka 19. veka bila potpuno zaboravljeni grad i nijedan Evropljanin od vremena krstaša nije ovde kročio sve do 1812. godine, dok su među istraživačima samo kolale legende o „izgubljenom gradu Petri negde na Bliskom istoku, uklesanom u stene“.
Arheološki park Petra je 1985. godine proglašen za Uneskovu svetsku baštinu, a 2007. godine proglašen je za jedno od sedam svetskih čuda novog sveta.

Petra je jedno od najbogatijih i najvećih arheoloških nalazišta na svetu, postavljena u dominantnom pejzažu peščara. Izvanredna univerzalna vrednost Petre nalazi se u arhitekturi grobnica i hramova; ostatcima kanala, tunela i brana za preusmeravanje vode koje su se kombinovale sa ogromnom mrežom cisterni i rezervoara koji su sakupljali sezonske kiše; kao i obimni arheološki ostaci – hramovi, crkve i druge javne zgrade.

Čudo nekadašnjeg sveta izgrađeno je tako da svako ko je želeo da uđe u grad, morao je da prođe kroz dugačak usek u planini koji se zove Sik, dok uski put krivuda tako da putnik ne vidi šta je „iza ćoška“. Staza je jedva dovoljno široka da mogu da se mimoiđu kočije.







Duž zidova stena uklesan je žleb pokriven kamenim pločama, kojim su Nabatejci nekada dovodili vodu u Petru iz jednog brdskog potoka. Tako je grad, čak i pod opsadom, neometano dobijao vodu za piće, navodnjavanje i pojenje stoke.

Kada konačno pređete dva kilometra dugu usečenu stazu između šarenih planina, pojavljuje se građevina po kojoj je, u stvari, Petra najpoznatija. Iako je još neutvrđeno koja je bila svrha ove građevine, a najverovatnije se radi o grobnici, beduini su je nazivali „faraonskom riznicom“, pa je tako ostala poznata kao Riznica.




S desne strane Riznice, nastavlja se prilično strm put u naselje Petre, gde može da se vidi očuvan amfitetar iz prvog veka, koji je takođe isklesan u steni. Amfitetar ima 33 reda, a nekad je raspolagao sa 3.000 mesta.




Severno od amfiteatra, pruža se pogled na takozvani „Kraljevski zid“, gde je na pola visine stene uklesano mnoštvo monumentalnih grobnica.





Ostatci hrišćanske crkve sa prelepim antičkim mozaikom:





Stene su nekada davno činile i morsko dno, pa različiti slojevi sijaju jarkim bojama, u zavisnosti od fosilnih naslaga.

Leave a comment